Mačke i pse od svih neuroloških oboljenja najčešće zahvaća epilepsija. Mačke su u ovome slučaju u boljem položaju jer kod njih ne postoji genetski faktor, dok je kod pasa epilepsija nasljedna. Najčešće pasmine s predispozicijom za epilepsiju su njemački ovčari, bokseri, jazavčari, retriveri, labradori i koker španijeli. Postotak zahvaćenosti ukupne populacije pasa kreće se od 1 do 4%.

Što je epilepsija?

Epilepsija je moždani poremećaj s napadajima koji se ponavljaju. Ti napadaji sastoje se od grčenja i gubitka svijesti kao rezultata netipičnih aktivnosti mozga. Postoji primarna epilepsija, koju se još naziva i idiopatskom, te sekundarna odnosno simptomatska. Prva je nepoznatog uzroka, i obično se javlja kod mlađih životinja, do treće godine života. Druga, simptomatska epilepsija, dijagnosticira se kada se uzrok zna, a to je najčešće trauma, upala ili tumor mozga. Javlja se obično nakon četvrte godine i popraćena je i drugim simptomima.

Napadaj može biti žarišni, kada utječe samo na određeni dio tijela ili generalizirani, kada životinja često gubi svijest, nema kontrolu nad tjelesnim funkcijama (obavlja veliku i malu nuždu), čini pokrete nogama koji podsjećaju na veslanje i zjenice su joj raširene. Napadaj obično traje do 3 minute, a nakon 10 minuta dolazi do normalizacije stanja. Ponekad prođe i neprimijećeno jer se samo na trenutak izgubi svijest, a ponekad dođe do grčenja i do pola sata kada je potrebna hitna intervencija stručnjaka.

Dijagnosticiranje epilepsije

Dijagnozu donosi veterinar, i to nakon potvrde dvaju napadaja u jednome danu. Prije toga je potreban vlasnikov opis stanja i ponašanja psa (anamneza) i laboratorijska pretraga krvi i mokraće toga. Najčešće je to dovoljno, međutim ponekad je potrebno napraviti i druge pretrage (rendgen, pregled neurologa, magnetska rezonanca ili CT mozga).

Što činiti?

Epilepsija se ne može izliječiti, ali se kućnom ljubimcu može poboljšati kvaliteta života. Obično se propisuju antiepileptični lijekovi koji umanje broj napadaja, ali s njima treba biti oprezan kako ne bi došlo do predoziranja koje može biti kobno. Nuspojave antiepileptika su pretjerana mirnoća, žeđ i glad, kao i povraćanje.